HSJ - prozodija (nedovršeno)

- unutar fonologije istražuje prozodijske (naglasne pojave u jednom jeziku)

= istodobni ostvaraj siline, tona i trajanja

A) duži superlativi pridjeva i priloga: nâjdalekovidnìjī, nâjglàdnijī; nâjpotpunije;
ali: nâjjačī, nâjmekšī, nâjjače, nâjmekše;
b) složenice sa spojnikom Ø: Drávatrànsport, Zágrebtèkstil

= naglasak i nenaglašena dužina;
= prozodijske (naglasne) jedinice;
- odnose se na zvukovnu stranu izraza riječi i pripadaju nadodsječnoj (suprasegmentnoj) jezičnoj razini

- temelje se na dvojčanim oprekama:
silina (jačina, intenzitet): naglašenost ~ nenaglašenost;
ton (intonacija): uzlaznost ~ silaznost;
trajanje (kvantiteta): dužina ~ kračina

- jedinica za mjerenje dužine izgovora samoglasnika:
ā - dugi samoglasnik = 2 more;
ă - kratki samoglasnik = 1 mora;
ā = ăă

Akcentuacija = ukupnost naglasaka nekog jezika;
akcentologija = jezikoslovna disciplina koja proučava prirodu, značajke i funkcije naglasaka

1) dinamička (ekspiratorna): snažan izgovor naglašenih slogova tako da su nenaglašeni slogovi tonski niži od naglašenih; = monotonska akcentuacija: turska, frnac., njem. akcentuacija;
2) glazbena (kromatska) akcentuacija: melodičnost, snaga fonacijske struje; razliak između naglašenih i nenaglašenih slogova nije tako istaknuta; talij., slovenska, hrv.akcentuacija

- norma stand.j. kojom se određuje narav, distribucijska pravila, funkcijska svojstva naglasaka

1) - na jednosložnim riječima samo silazni naglasci (jer su oni jednosložni ili jaki);
2) na 1. slogu višesložnih riječi mogu svi naglasci (silazni jer mogu stajati na 1 slogu, a uzlazni jer iza ima bar još 1 slog);
3) na unutrašnjem slogu samo uzlazni (jer iza ima bar 1 slog, a silazni ne jer su pomicanjem s ultime dali uzlazne naglaske);
4) na ultimi ne može stajati naglasak (silazni ne, jer su se pomicali s ultime, a uzlazni ne jer iza nema više slogova);
5) dug nenaglašeni slog (slog sa dužinom) u HSJ može biti samo iza naglašenog sloga

Prijedlozi: svi jednosložni, dvosložni (među, mimo, poda, nada, pokraj, preko, prema, oko), trosložni (umjesto...), svi složeni s prijedlogom iz- (između, iznad, ispod...);
veznici: a, i, ni, da, kad;
niječna čestica: ne

1) zamjeničke:
nenaglašeni oblici ličnih zamjenica u G, D,A (me, te, ga, je, nas, vas, ih, mi, ti, mu, joj, nam, vam, im, nj, ju, nju);
nenaglašeni oblici povratne zamjenice: se, si;
- glagolske:
nenaglašeni oblici prezenta i aorista glagola 'biti' (sam, si, je, smo, ste, su, bih, bi, bismo, biste);
nenaglašeno oblici prezenta glagola 'htjeti' (ću, ćeš, će, ćemo, ćete);
- vezničko-upitno li

- kad se nađu ispred riječi sa silaznim naglascima: ü˛grād, ü˛zoru, prëd˛zoru, pö˛vodu, nè˛znām;

- kada se nađu ispred pauze: i živòtinje î, štö je vážno, ljûdi

- kada imaju rečenični naglasak: Àko tî nè bi, jâ bïh.

= naglasak jednine i množine imenica, naglasak genitiva množine, naglasak prezenta, itd.
- naglasna svojstva riječi proučavana u morfonologiji s gledišta morfologije i tvorbe riječi