Hrvatska književnost 15. i 16. stoljeća

JAZU

Rukopis autora.

Vatroslav Jagić i Milan Rešetar

Kulturnopovijesni pristup književni tekst promatra kao izvor za povijest duhovne kulture, odnosno građu u kojoj su pohranjeni ideologemi, vrijednosni stavovi i grupne predodžbe kulture kojoj pripada promatrani tekst. On u svoj predmet uključuje svekoliku književnu proizvodnju ne ograničavajući se samo na tekstove s dominantnom estetskom funkcijom.
Kod nas je takav pristup bio plodotvoran pri proučavanju književnosti 18. stoljeća, pogotovo njezine slavonske sastavnice gdje je književnost nakon protjerivanja Osmanlija imala utilitarne društvene funkcije (rekristijanizacija prostora, akulturacija novopridošlog društva iz Bosne, modernizacijske reforme habsburških vlasti).

Južni (dubrovački) dvanaesterac je ternarno fraziran, odnosno ima unutarnju slabu cezuru - polustihovi se dalje dijele u tročlane cjeline te u njemu nema prenošenja rime.
XXX/XXX//XXX/XXX
XXX/XXX//XXX/XXX

Makaronika je postupak miješanja vernakularnog i, najčešće, latinskoga, pri čemu korijen ili osnova neke riječi pripada jednom jeziku, a nastavak drugomu. Zadaća makaronike je postizanje komičnih učinaka, često i izrugivanje afektirane latinštine, stoga se najčešće pojavljuje u burleskama, parodijama i satirama.Makaroniku nalazimo u Držićevim komedijama Arkulin, Tripče de Utolče i Dundo Maroje.

Epski katalog je postupak karakteritičan za vergilijanski ep. Njime se nizanjem primjera objašnjava, odnosno ilustrira neka pojava - npr. u Juditi se donose katalozi djevica, pijanica i hrabrih žena, a u Molitvi suprotiva Turkom nabrajaju se narodi kojima je Bog pomogao, odnosno izbavljeni narodi (Egipćani, Asirci...)

1. To je zbirka poučnih priča iz života svetaca.
2. Spovid koludric od sedam smartnih grihov, Anka satira , Poklad i Korizma.
3. "Stari poeti" odnosi se na njegove antičke uzore, odnosno Vergilija.

To je poseban oblik odgojno-obrazovne osnovice koji stoji na početku humanističke obrazovne matrice uopće. To su primjenjiva znanja koja koriste čovjeku u njegovu društv. životu: gramatika, retorika, etika, poetika i povijest. Nazvana su humanima zbog uvjerenja da usavršavaju čovjeka.

Barne Karnarutić (Izvarsita ljubav i napokon nemila i nesrićna smrt Pirama i Tižbe)Dominko Zlatarić (Ljubav Pirama i Tizbe)

1. Ivan Polikarp Severitan, Solimais (Pjesma o Jeruzalemu)
2. Marko Marulić, Davidias
3. Jakov Bunić, De vita et gestis Christi
4. Jakov Bunić, De raptu Cerberi

1. Jan Panonije, elegija
2. Ilija Crijević, nedovršeni ep
3. Damjan Beneša, biblijsko-religiozni ep.

1. Farsa
2. Ulična komedija
3. Tragedija
4. Mitološka ekloga.

Eruditna (učena) komedija klasični je renesansni žanr, a naziva se učena komedija jer nastaje usvajanjem antičkih modela (vrlo važan uzor je Plaut). Karakterizira ju jedinstvena pozornica, podjela na pet činova i prolog (jedan ili više njih), monolozi, mnogo prisluškivanja, presvlačenja i govora a parte. Javljaju se tipične teme (novac, ljubav, zamjena identiteta) i tipični likovi (škrtac, kurtizane, zaljubljeni starac, parazit, pedant, gospodari, sluge, hvalisavi vojnik...), a djelo se gradi na antiteti koja omogućuje kritiku društvene zbilje (staro/mlado, grad/selo, gospodar/sluga, sreća/nesreća...).Smatra se da je eruditna komedija uspješnija kada uspije tematizirati što više događaja i uvesti što više likova i na kraju tu radnju harmonično, logično rasplesti.Nalješkovićeva Komedija VII. ponekad se svrstava u eruditne komedije.

Radnja se odvija u Dubrovniku pored Onofrijeve česme. U djelu se javlja antiteza staro/mlado.