+
Cards In This Set
| Front | Back |
|
Što je vokalska harmonija? Primjer iz dijalektologije ili razgovornog govora.
|
Vokalska harmonija je vrsta jednačenja glasova na daljinu. Progresivna je i nalazimo je u npr. turskom pri asimilaciji sufiksalnog vokala prema korijenskomu. Npr. more – mere, potkošulja – potkušulja.
|
|
Intervokalno j. Što je, kada se provodi, kada ne, iznimke i primjeri.
|
J se umeće između dva vokala od kojih je barem jedan i (u skupove iV i Vi). Do promjene dolazi na svim granicama (uključujući i granice riječi), a ona se u pismu bilježi uvijek osim: a) na granici P+R (naići, poimati, iako, prianjati)* u pojedinim se riječima s prefiksom bi-, di-, tri- (biatlon, biatlonac, triatlon, triatlonac, triangl, triangulacija, triedar, trioda) b) u skupu io u svim riječima (nasljeđenim i pozajmljenim) (piti – pio, učionica, škorpion, violina, radio – I radiom, studio – I studiom (uz radijem, studijem) c) u skupovima ai, ei, oi, ui kakve imamo u pozajmljenicama (naivan, haiku, laik, mozaik, kokain, heroin, kreirati, fluid, etui...) d) na granici R+S u sklonidbi stranih imena i u izvedenicama od njih (ovisi o pravopisnim preporukama) (Wikipedia – Wikipedie/Wikipedije – Wikipediin/Wikipedijin) e) u pojedinim imenima (imena ljudi podliježu posebnim pravilima i volji imenovatelja) (Mia, Diana/Dijana, Maria/Marija, Mario/Marijo, Daniel/Danijel)
|
|
Zašto imamo oblik sagrješenje, a ne sagrešenje?
|
Prema pravilu o prijeglasu ě > e u skupu Crě (pod uvjetom da se C nalazi u istom morfemu), ova bi riječ trebala imati oblik sagrešenje, ali budući da ta smjena nije pravopisno pitanje, oni koji govore sagrješenje, tako i pišu, a oni koji govore sagrešenje pišu sagrešenje.
|
|
Kako Brozović bilježi dugi jat? Zašto tako?
|
Brozović dugi jat bilježi kao ie jer je osnovni izgovor dugog jata jednosložan, diftonški [ijē].
|
|
Što je zvuk?
|
Zvuk je početno stanje glasa, odnosno zvuk su mehanički titraji koje čovjek može čuti. Oblikovanjem zvuka, tako da on bude raščlanjiv, nastaje glas.
|
|
Kako Ljudevit Gaj u Kratkoj osnovi horvatsko-slavenskoga pravopisanja bilježi ž?
|
Ljudevit Gaj ž bilježi kao z̃.
|
|
Koja je jedina riječ u hrvatskoj u kojoj imamo j u skupu io? Zbog koje je to glasovne promjene?
|
U riječi vijoriti, a to je nastalo je lenicijom, odnosno oslabljivanjem glasa h (od vihoriti).
|
|
Karakteristike subminimalnog para? Oprimjeri.
|
Subminimalni se parovi razlikuju u dvama odsječcima (krȁva – slȁva, kokoši – kokošji), naglasku (krȁva – tráva – prȃva) ili u njima izgovor jednoga fonema nije predvidljiv (marže – zarže).
|
|
Koliko mora imamo u sloboda (G mn.)? Koji je odnos između mora u sloboda (N jd.) i sloboda (G mn.)? Koliko mora ima sintagma o slatka slobodo?
|
Slobódā (G mn.) ima pet mora. Odnos između mora u slobóda (N jd.) i slobódā (G mn.) je 4:5. Sintagma o slatka slobodo ima sedam mora.
|
|
Kako Jakobson objašnjava univerzalnu pojavu riječi mama i tata/papa?
|
Jakobson kaže da nije slučajno da one u jezicima često zvuče upravo tako jer su a, p, t i m prototipni i prvi glasovi koje dijete izgovara (jedan ima najveći otvor, drugi najveći zatvor, treći i četvrti najveći zatvor zubni i nosni). Također, [m] se dovodi u vezu s nazalnim mrmljanjem koje dojenče ispušta pri sisanju pa ono to [m] počinje povezivati s mamom, a [p] i [t] za tatu su mu maksimalno kontrastivni.
|
|
Što podrazumijevamo pod pojmom slobodna distribucija fonema?
|
To je distribucija koja ne ovisi o kontekstu, okolinni, nego o pojedinčevu dijalektalnome, regionalnome i socijalnome podrijetlu, o njegovim fiziološkim datostima, raspoloženju, zdravlju, životnoj dobi, spolu, naobrazbi... Slobodne inačice mogu biti generalne (ne smatraju se odstupanjem od ortoepske norme i nisu govorni poremećaji) i individualne (sve slobodne inačice (regionalne, patološke ili socijalne) koje nisu prihvatljive normi – ako je normi prihvatljiva samo jedna od postojećih slobodnih inačica).
|
|
Kojim tjelesnim pokretom radimo razliku između oralnih i nazalnih glasova?
|
Spuštanjem mekog nepca i resice – zbog toga zvuk prolazi i kroz usnu i kroz nosnu šupljinu.
|
|
Što je to šapat?
|
Šapat je glas koji nastaje glasničenjem pri kojem je glasište suženo, a glasnice primaknute pa zračna struja zbog jakog trenja proizvodi jak šum.
|
|
Koji glas IPA bilježi s c? Imamo li ga u hrvatskom?
|
IPA s c bilježi bezvučni palatalni okluziv. U hrvatskom ga imamo dijalektalno.
|
|
Što je apokopa?
|
Apokopa je ispadanje glasova s kraja riječi. Npr. tako – tak, onako – onak, gledati – gledat.
|
